Hajde, hajde da vidim ja taj Chinatown i Little Italy. No, svakako preporucujem, nikako ici kao mi u popodnevnim satima kad sunce przi jer…lagani smraduljak ometa razgledavanje. Iako je bio njihov slavni Independence day i vecina ljudi je bila na plazama, sparina i popratne okolnosti su se kao ‘zacimentale’ u zrak. Svega ima na ulicama, svasta se prodaje, sve nekako cudno izgleda. Na trenutke cak i morbidno.
Oni koji nisu otisli na plazu koriste svoje skucene balkone da bi osvjezili ten vitaminom d.
U setnjici tako nailazimo moja prija Antonija i ja na svakakve kombinacije. jedna od njih je zastarjeli Miki Maus ispred klasicnog miksanog ducana. Miki je isto umoran od sparine.
Da nebi djeca ni u vrticu zaboravila one lude crtice sa bijesnim likovima, oni ukrase zidove od vrtica,…pa se vi djecice veselite…
Mene je ovaj podsjetio na onaj horor film Jason se vraca kuci ili kako li se vec zove.
Ako ozednite, odite na kung fu caj..haio aju oa, aca a ca a ca. Nismo ga probale da ne postanemo previse opasne.
Mozda je to bila greska, buduci da smo svoju vodu iskapile na eks. Hvatanje zraka u djiru.
Putem smo nailazile na svasta. Prodaju hranu na ulici, ima puno zacina, cudnih biljaka i morskih proizvoda. Jako dobar osvjezivac zraka.
Posjetile smo i njihov market…e tu je bilo svega, na HRPE.
“A kakve su ovoj ribi oci??? Jel svjeza?”
Bilo je tu i zivih bestijica
Desifriranje u procesu
Za zameziti malo patkice
Na kraju ture mojoj sreci nije bilo kraja weeeeeeeeeeee
Nasla sam juuuuu!!!
Eh sto se tice Little Italy…kao i svugdje, poharacili ju kinezi. Tocnije, Little Italy se nalazi usred China Towna. Onako, u krugu od dvije ulice. Stisnuli ih, stisnuli, tako da na zalost, ono sto smo vidjele su dvije ulice pune talijanskih restorancica..i nisu mi bili nesto ekstra finog izgleda. Kaze meni frendica, kao svi konobari govore talijanski…Ciao ciao, buongiorno…onda ti pocnes na talijanski, a on se zabezekne…marketing hahahaha.
Uvijek drze svijecice, i stavili su veliki natpis, Welcome to Little Italy kako bi se tocno znalo di pocinje. ali vidila sam ja i unutar granica malecke kineske ducancice. Nema sto, nova svjetska velesila.
Ze ze, podsjetilo me na mog frenda Alessandra iz Lecce-a.
La Rochetta, i miei giorni universitari. Ciao bella Trieste!
U sat vremena, obilazak gotov. Smraduljak sveprisutan.
Naravno, to je iz prespektive mene kao turista. Cula sam da ima stvarno finih restorana i ludih nocnih provoda. Vjerujem da bi ih i pronasla, da imam jos koji mjesec na raspolaganju.